Na Stingu u Areni Zagreb vidjeli smo i oca i sina, a neki vjerojatno i Duha Svetoga pop glazbe...

Nakon što je proljetos odgodio EU turneju radi rata u Ukrajini, ovaj puta započeo je baš u Finskoj, Litvi i Latviji blizu žarišta, a budući je prije toga s pratećim sastavom odsvirao sjevernoameričke koncerte, i on i bend u Zagrebu su bili u top formi, kao da sviraju u dnevnoj sobi a ne pred punom sportskom dvoranom.

Samo 95 minuta i 20 pjesama trebalo je Stingu u rasprodanoj Areni Zagreb da pokaže što zna i može, a zna puno toga, i uz ovacije publike siđe s pozornice. Ukratko, vidjeli smo i oca i sina, a neki vjerojatno i Duha Svetoga pop glazbe zadnjih dekada. Naime, prije Stinga pola sata nastupio je njegov sin Joe Sumner s akustičnom gitarom, frapantno sličan ocu i stasom i glasom. Da to niste znali i da ste ušli u dvoranu, čuli ga i vidjeli na dva videoekrana pored pozornice, pomislili bi ste da je Sting sam sebi unplugged predgrupa.

Joe se vratio na pozornicu i za duet sa "starim" u pjesmi "King Of Pain", ali do tada je tata već pokazao tko je glavni.

Prije deset godina Sting je zadnji put nastupio u Areni Zagreb pred samo četiri tisuće poklonika, kao i Lenny Kravitz nekoliko večeri prije njega. Bìlo je to vrijeme recesije i začuđujuće malo publike došlo je na omiljeno ime domaće masovne publike. Pred kojom se Sting ukazivao redovito, od dvije pulske Arene s kraja devedesetih, preko svog možda najboljeg akustičnog nastupa s lutnjama sa Edinom Karamazovim u Lisinskom 2008, do kičastog koncerta sa londonskim simfoničarima u Areni Zagreb 2010.

Danas recesija opet kuca na vrata, ali je Stinga u ponedjeljak navečer u Areni Zagreb dočekala rasprodana dvorana, možda je ostalo stotinjak ulaznica. Nakon što je proljetos odgodio EU turneju radi rata u Ukrajini, ovaj puta započeo je baš u Finskoj, Litvi i Latviji blizu žarišta, a budući je prije toga s pratećim sastavom odsvirao sjevernoameričke koncerte, i on i bend u Zagrebu su bili u top formi, kao da sviraju u dnevnoj sobi a ne pred punom sportskom dvoranom.

Turneja "My Songs" u velikoj je mjeri slična onoj "Back to Bass" prije deset godina, jer Sting na aktualnim koncertima bez puno filozofije sa nevelikim bendom svira ono najbolje što ima - svoje pjesme. A ima ih puno, jer radi se o sposobnom autoru koji je potpisao uvjerljiv repertoar unatrag skoro 45 godina. Uz to Sting je i izvrstan basist, te naravno pjevač, a sve skupa više je nego dovoljno za koncert poslije kojeg vam se čini da je trajao puno dulje, s obzirom koliko je raspoloženja, žanrova i stilova pokazao.

Od početka sa zaštitnim znakom iz vremena grupe Police "Message in a Bottle" i "Englishman in New York", pa zatim "Every Little Thing She Does Is Magic" Policea, Sting se ležerno šetao po samom rubu pozornice, što bliže publici, s lakoćom pjevao i svirao bas s kojim kao da je srastao i kao da nema 71. godinu. Nije bilo nekih vizualnih kerefeka i specijalnih efekata na pozornici, jer Sting je sam po sebi specijalan efekt: kad ga vide na videoekranu žene uzdišu, a muškarci odlaze na jogu ili u teretane.

Nakon njih stigle su jedine tri nove pjesme večeri, s prošlogodišnjeg Stingova pandemijskog albuma "The Bridge", sporije "If It's Love" i "For Her Love" za vrijeme kojih je opušteno sjeo na stolac ne puštajući bas gitaru iz ruku, te hitoidnu "Rushing Water" koja se pretopila u "If I Ever Lose My Faith In You", a ova pak u prekrasnu baladu "Fields Of Gold".

U "Brand New Day" na svoje je došao usnoharmonikaš, "Shape Of My Heart" donijela je duet s pratećim pjevačem, da bi zatim "What Could Have Been" - možda najbolja pjesma večeri, pritom i nova - iz prošlogodišnje Netflixove animirane serije "Arcane" pod svjetla reflektora izbacila gitarista Dominca Millera koji je već godinama sa Stingom i jedni je osim njega pod žarkim bijelim reflektorima. "Whenever I Say Your Name" i duet Stinga s pratećom pjevačicom završila je taj srednji, mirniji dio koncerta nakon čega su krenuli teškotonski hitovi uz huk zadovoljstva s tribina i parketa.

Sting je odabrao dovoljno materijala iz samostalne karijere, ali ovom prilikom nostalgičan naklon prema vremenu The Police bio je mnogo jači nego ranije. Ukupno osam od dvadeset izvedenih pjesama bilo je iz vremena The Police. Među megahitovima "Walking on the Moon", "So Lonely" - s umetnutom "No Woman No Cry" Boba Marleya i "King of Pain" (duetom sa sinom, kad se vidjelo da ih je stvarno dvoje, jedan pored drugoga) i ubrzanom "Every Breath You Take" - kad se cijela Arena Zagreb upalila kao jedan veliki mobitel - na završetku regularnog dijela koncerta ubacio je i "Desert Rose", svoj najveći etno, da ne velimo "narodnjački"i hit kasnijeg razdoblja karijere.

Bis s raspjevanom publikom u "Roxanne" kojoj je pridodan i prearanžirani srednji dio, te elegantnom "Fragile", na kojoj je Sting uzeo akustičnu gitaru u ruke, zatvorio je koncert uz ovacije publike. Na papiru sve može izgledati predvidljivo, ali izvrsni muzičari i ozbiljan repertoar pjesama koje su odavno postale emocionalna prtljaga svjetske publike ne ostavlja mjesta dvojbi da su Sting i prateći bend odsvirali majstorski, kondenziran i fin koncert na kojemu se jasno vidjelo da imamo posla s prvoklasnim autorom svoje generacije, uz to i sjajnim basistom i pjevačem koji "grize" cijelo vrijeme sad već ozbiljno duge karijere.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/showbiz/na-stingu-u-areni-zagreb-vidjeli-smo-i-oca-i-sina-a-neki-vjerojatno-i-duha-svetoga-pop-glazbe-1629872 - www.vecernji.hr

(c) Večernji list by Hrvoje Horvat

Sting oduševio gotovo punu Arenu: Nizao je hitove, a pravi dragulj sačuvao je za sam kraj...

Kao predgrupa Stingu nastupio je, kako je to već bilo najavljeno, njegov sin - Joe Sumner

U gotovo punoj Areni, Sting je zagrebačkoj publici koncertom koji je trajao preko sat i pol odsvirao neke od najvećih hitova iz njegove karijere. Pokazao je kako i dalje može i više nego dobro odraditi koncert.

Kao predgrupa Stingu nastupio je, kako je to već bilo najavljeno, njegov sin - Joe Sumner. Svjetla Arene se gase, a Joe izlazi na binu točno po rasporedu u 20 sati. Sam, s efektnim pedalima ispod nogu i akustičnom gitarom u ruci, Joe započinje zagrijavati publiku. Laganim tonom, sa svojom gitarom postavlja jednu opuštenu atmosferu te svira par pjesama koje su u trajanju po desetak minuta svaka. Sin nalik ocu, nakon dobro odsviranih pjesama uz aplauz odlazi s pozornice.

15 minuta nakon Sumnera mlađeg, na binu dolazi i čovjek večeri – Sting. U uskim hlačama i uskoj majci, pomalo razderanoj kao na početku karijere, Sting oko vrata stavlja svoj famozni bas i bez previše govora otvara koncert. Prva pjesme ove večeri bila je Message in a Bottle. Oduševljena publika lagano započinje hvatati atmosferu s početka karijere ovog 71-godišnjaka kada je na scenu izlazio u sklopu grupe The Police.

Nakon treće odsvirane pjesme, Sting po prvi puta ove večeri pozdravlja Zagreb te započinje predstavljati svoj sastav. Ovaj je britanski glazbenik na binu je sa sobom doveo i 7 drugih glazbenika koji su svojim briljantnim talentima obasjali večer. U ovoj turneji pod nazivom My Songs, Stinga na bini prati rock sastav koji uključuje Dominica Millera na gitari, Josha Freesea na bubnjevima, Rufusa Millera na gitari, Kevona Webstera na klavijaturama, Shanea Sagera na harmonici te Melissu Musique i Genea Noblea kao prateće vokale.

Kroz repertoar dug oko 95 minuta provukle su se razne pjesme. Kako one stare, kao primjerice So Lonely s prvog albuma grupe The Police, tako i neke poznate iz njegove solo karijere poput Shape of My Heart. Dvorana bila je gotovo popunjena. Iako publika nije bila previše u plesu, ipak se jasno moglo vidjeti i čuti zadovoljstvo, a Sting je zasigurno opravdao svoj status zvijezde. U pjesmi King of Paint, sin Joe ponovno dolazi na binu te ulazi u duet s ocem.

Nakon naklon svih glazbenika koji su ove večeri svirali pred gotovo punom Arenom, došlo je vrijeme i za bis. Izgleda kako se najveći dragulj čuvao za sam kraj. Bend se vraća na pozornicu kako bi odsvirao i više nego poznatu – Roxanne.

Nakon Roxanne, ostatak benda lagano prelazi u drugi plan. Sting ostavlja bas gitaru i uzima akustičnu. Sjeda na stolicu, a bijela svjetla okreću se prema publici. Započinje svirati Fragile te laganim akustičnim tonom večer u Areni privodi kraju. Zagrebu se zahvaljuje, ali i obećava ponovni susret.

(c) Jutarnji by Bruno Gazibara